More, Dalmaciju i ljubav istu.

Volim ljeto u jeseni,
Sunce umjesto kiše
i puste plaže.
Sanjati.
Volim putovati uz obalu i promatrati.
Nebo, ptice, more, kuće, ljude, restorane, kafiće, hotele...
Slušati Bon Jovija ili Đibu dok se vozimo,
vjetar u kosi.
Coffee to go.
Miris borova i zvuk cvrčaka.
Volim sa prozora gledati more, dokle god mi pogled seže...
Sa prozora kraj kojega sam odrasla vidim Dioklecijanov akvadukt, Split, Vranjic, Čiovo...
Svako od tih mjesta čuva uspomene na lijepa, davna vremena.
Sa prozora kraj kojeg sada pišem vidim Ugljan, otok koji me podsjeća na prošlo ljeto, šator, skrivene plaže, ronjenje, podvodnu fotografiju, druženja, prijatelja Šimu, dugačke šetnje, prekrasne večere i sanjarenja...
Prozor kojega imamo u planu sagraditi kroz koju godinu uokviruje Brač, Šoltu, sklad mora i neba.
Mali komadić raja. Mir.
Ljubav.


Upravo se spremam za još jedno putovanje od Zadra do Splita.
Cestu poznajem kao svoj džep,
zatvorenih očiju bi našla put do doma.
Taj put krije najljepše uspomene, najiskrenije osmjehe i dragocjene trenutke koji će zauvijek biti važan dio mog života.

Kupanje u Zatonu, bazen, razglednice, veliki tobogan.
Lutanja po selima dalmatinske zagore, bez GPS-a i fotoaparata, upaljena rezerva, cesta koja vodi do kokošinjca...
Izleti na slapove Krke, zeleni čaj, odmorište Skradin,
šetnje po Šibeniku, Primoštenu...

Danas me čekaju neke nove avanture i šaljem vam veliku :*.

Anita.